Ponedjeljak, 23 Ožujak 2015 14:27 Napisala

Igra je ozbiljna stvar!

Kroz igru djeca uče o svijetu i o sebi, ali kroz igru djeca uče i kako učiti o svijetu i sebi. Igrajući se djeca se zabavljaju ali i razvijaju kreativnost, maštu, samopouzdanje, usavršavaju i usvajaju nove vještine i znanja, stvaraju odnose s drugima, razvijaju socijalne vještine, uče se samokontroli, nošenju sa strahovima, izražavanju mišljenja, razvijaju pažnju, govor, vještine mišljenja, motoričke vještine… Igra dakle potiče cjelokupni dječji razvoj. Istraživanja na životinjama pokazuju kako se tijekom igre mladunčadi razvijaju veze među moždanim neuronima. Isto i kod ljudi, pod utjecajem iskustava razvija se mreža neuralnih puteva koji čine osnove za buduća učenja. Neki teoretičari evolucijske psihologije stavljaju naglasak na važnost igre i humora u razvoju ljudske vrste na način da su socijalna igra i humor prevladali nad agresijom i potrebom za dominacijom što je omogućilo veće zajedništvo, a time i preživljavanje naših predaka. Zato nije čudno reći da je igra ozbiljna stvar.


Djeca se igraju na različite načine. Kako rastu, djeca razvijaju i načine na koje se igraju. Male bebe se usmjeravaju na jedan po jedan objekt. Kada on nestane iz njihova vidokruga, za njih više ne postoji (neusvojena ideja o stalnosti objekta). Za ovaj rani period karakteristična je samostalna igra – djeca se igraju sama, ne preokupiraju ih druga djeca i njihova igra. Ovakva vrsta igre karakteristična je za djecu do 2 godine starosti, iako povremeno se i starija djeca igraju samostalno. Male bebe, nakon 6 mjeseci starosti počinju pokazivati interes za druge bebe i djecu, no tada ih još ne doživljavaju kao partnere u igri. Bebe gledaju druge bebe, pokušavaju ih dotaknuti, vokaliziraju, smiju se drugim bebama. U ovoj dobi igra je uglavnom funkcionalna i odnosi se na istraživanje predmeta, igračaka (igre zvečkom, bacanje lopte, slaganje posudica, povlačenje igračke koja svira i slično). Na taj način djeca koristeći sva svoja osjetila istražuju sebe (svoje tijelo i sposobnosti) i okolni svijet kroz opažanje, slušanje, manipuliranje predmetima, dohvaćanje…

U ovoj dobi su zato korisne igračke kojima se potiče upotreba različitih osjeta, npr. zvečke, jednostavni glazbeni instrumenti, plišane životinje jarkih boja (taktilno različite), posudice za slaganje, kutije, marame, slikovnice, sigurna ogledala, velike kocke, igračke za igru u vodi, pijesku… Važno je također da tijekom igre roditelji puno pričaju s djetetom iako im ono još uvijek verbalno ne može mnogo odgovarati, korisne su također motoričke igre poput ljuljanja, njihanja koje omogućuju djetetu da istražuje svijet iz različitih položaja/pogleda uz poticanje vestibularnog i proprioceptivnog sustava, ili npr. pjevanje i zajedničko sviranje, igra skrivanja (ku-ku rukama ili skrivanje predmeta). Za sve je oblike igre vrlo važno da je ona protkana zajedničkom zabavom i uživanjem.

Početak razvoja socijalne igre može se vidjeti kod djece između prve i druge godine koja se mogu igrati jednostavnih igara – lovice, igra skrivanja, međusobna razmjena igračaka. Djeca starosti dvije do tri godine igraju se najčešće paralelno jedni pored drugih, igrajući se sličnim igračkama ili na slične načine kao djeca pored njih. To zovemo paralelnom igrom koja je je oblik rane socijalne igre jer djeca opažaju jedni druge u igri, te u skladu s tim opažanjima mijenjaju i svoju igru. Ovakva igra korisna je za razvoj govora, stvaranje ranih socijalnih odnosa, razvijanje samopouzdanja, usvajanje novih vještina, razvijanje razumijevanja i izražavanja emocija. Primjer ovakve igre je zajedničko igranje u pješčaniku gdje svako dijete ima „svoj posao“, iako se međusobno promatraju i u skladu s tim mogu mijenjati i svoju igru.

Oko 18 mjeseci, djeca mogu koristiti predmet u simboličke svrhe – npr. pretvaraju se da piju iz prazne šalice i proizvode zvuk ispijanja tekućine. Oko druge godine dolaze na red igre pretvaranja kada jedan predmet predstavlja nešto drugo (npr. kutija predstavlja krevet za lutku ili vatrogasni šljem). S godinama dječji scenariji postaju sve složeniji. Ovakva vrsta igre korisna je za razvoj simboličkog mišljenja (koje je osnova i za mnoge kasnije vještine poput npr. čitanja), govora (u ovakvoj vrsti igre se više priča nego u konstruktivnoj igri), za socijalno-emocionalni razvoj (djeca uče o tuđoj perspektivi, imaju prilike istražiti različite emocije), te za razvoj kreativnosti i mašte. Igra pretvaranja korisna je i za suočavanje sa strahovima, pa tako djeca kroz igru mogu pokazati ono što ih muči te pronaći razna rješenja kojima će si u budućnosti olakšati nošenje s nekim situacijama. U ovom smislu igra se može koristiti i u terapijskom radu s djecom.

U svakom slučaju, ovim malim istraživačima jako je važna akcija. Kako motorički postaju vještija, djeca uživaju u novim mogućnostima istraživanja kroz skakanje, trčanje, vožnju jednostavnih bicikla, guralica. Kocke, igre pijeskom, vodom, manipulacija malim igračkama, likovne aktivnosti uz plastelin, pastele (na početku debele), crtanje prstima, velike slagalice, lutke, mnogo pedagoški neoblikovanog materijala od kojega može nastati uz dozu dječje mašte svašta, sve je to zanimljivo djeci ove dobi. Važno je da roditelji dopuste djeci sigurno istraživanje različitih materijala, tekstura bez straha da se ozljede,  „zaprljaju ruke“. Igranjem djeca usvajaju osnove matematičkog razmišljanja, uče kako rješavati probleme, kako učiti, stvaraju zaključke o tome kako funkcioniraju stvari oko njih. Potrebno im je da budu slobodna u tom istraživanju, neopterečena pretjeranom roditeljskom brigom i strahovima.

Trogodišnjaci se počinju igrati s drugom djecom ali bez prave organizacije unutar igre. Počinju ih više zanimati druga djeca nego sam „zadatak“ u igri, pa često mijenjaju igračke, prate jedno drugo u igri, iako njihova igra nema još jasno razvijenu organizaciju, vrlo je dinamična i promjenjiva. Prava suradnička igra, javlja se kod četverogodišnjaka, a podrazumijeva organiziranu grupnu igru, slijeđenje jednostavnih pravila u igri. Kako su starija, djeca grupnu igru sve više organiziraju, poštuju sve više dogovorena pravila, dodijeljuju si uloge i zadatke, sadržaj igre je bogatiji.

Važno je znati da su i djevojčicama i dječacima jednako potrebne igračke i igre kojima se mogu igrati više funkcionalno (manipuliranje predmetima i igračkama), kao i igračke i igre kojima se igraju na simbolički način (igre pretvaranja). U skladu s tim, i djevojčicama i dječacima su potrebne slagalice, kocke, slikovnice, lutke, životinje, autići… Neka djeca su u skladu sa svojim temperamentom, osobnošću i interesima će biti više sklona nekim oblicima igre. Ne treba očekivati da sva djeca prolaze doslovno kroz sve stadije razvoja igre u isto vrijeme.

 

Savjeti za roditelje:

  • Podržite spontanu dječju igru pohvalama (Kako si se to dobro sjetio/la)
  • Podržavajte istraživanje i dječji znatiželju – možete postavljati pitanja o tome što će se desiti, kako nešto funkcionira i slično
  • Istaknite djetetove uspjehe u igri, njegove vještine i vrline
  • Pratite ritam djeteta – promatrajte dijete u igri, uključite se u igru kad je prikladan trenutak
  • Budite partner djetetu u igri a ne vođa, slijedite djetetove ideje, ne namećite svoje
  • Riječima pratite dijete u igri – opisujte što vi ili dijete u igri radite („Tražiš jednu malu kockicu.“)
  • Ne prekidajte naglo djetetovu igru – dajte prostora i vremena da se igra završi (nogovijestite vrijeme kada ćete igru morati prekinuti)
  • Ne krizirajte dijete u igri („Ne sliči mi baš tvoj crtež na konja.“)
  • Ako dijete želi, ponavljajte igru – djeca u nekom periodu vole ponavljati one stvari koje im predstavljaju izazov, sve dok ne usavrše neku vještinu (treba razlikovati od stereotipne igre koja može biti pokazatelj za potrebnom dodatnom razvojnom podrškom)
  • Ne zanemarite svakodnevne predmete (sigurne kuhinjske potrepštine, razne posude i kutije..) u igri
  • Prihvatite dječje ideje u igri ma koliko one bile na prvi pogled čudne ili nemoguće, možda možete i vi nešto naučiti od svoga djeteta
  • Pretvorite svakodnevne rutine i obaveze u igru – i oblačenje može biti zabavno
  • Budite strpljivi – pustite dijete da samo istražuje, ne nudite gotova rješenja, ne požurujte dječje zaključke
  • Zabavljajte se i sami, uživajte u zajedničkoj igri!

 

Upiti za radionice!
+385 98 987 1074
Povežimo se

Želim primati obavijesti