Srijeda, 22 Listopad 2014 17:10 Napisala

Kad je dijete nemirno, nepažljivo

Deficit pažnje (ADD - "Attention Deficit Disorder") odnosno deficit pažnje s hiperaktivnošću (ADHD - "Attention Deficit Hyperactivity Disorder") je razvojni poremećaj koji se prema nekim studijama javlja kod 3 do 5 % djece, a do četiri je puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Mnoga su djeca u nekom svom životnom periodu impulzivna, nemirna, nepažljiva, no kada ova ponašanja prelaze ono što se ovisno o razvojnom stadiju i dobi djeteta očekuje, te narušava funkcioniranje u svakodnevnom životu (vrtić, škola, socijalni odnosi…) onda govorimo o teškoći, a ne o razvojnoj fazi. Važno je reći da se tada ne radi o roditeljskom nemaru, neuspjehu ili pak „zločestom“ i neodgojenom djetetu, već o teškoći koja ima svoje biološke uzroke. Naime neka istraživanja pokazuju da mozak ove djece pokazuje u određenim predjelima drugačiju aktivnost, odnosno da postoji neurokemijska neravnoteža u smislu snižene razine dopamina i norepinefrina.


Najveći problem ove djece je nemogućnost da reguliraju svoje ponašanje, a osnovni simptomi uključuju poteškoće s usmjeravanjem i održavanjem pažnje, impulzivnost i hiperaktivnost. Kada se govori o teškoćama s pažnjom onda se prvenstveno misli na poteškoće u zadacima koji zahtijevaju mentalni napor. Poteškoće najvjerojatnije neće doći do izražaja u jednostavnim i već savladanim zadacima, prilikom gledanja televizije ili pak igranja računalnih igara. No, kod zadataka koji zahtijevaju određen mentalni napor, poput školskih zadataka, na vidjelo dolazi djetetova teškoća.
Teškoće s pažnjom vidimo kao brzopletost, može nam se činiti kao da nas dijete ne sluša dok mu govorimo, teže slijede upute, sklono je izbjegavati zadatke koji zahtijevaju određen mentalni napor (npr. kaže „Ja to ne mogu.“ prije nego li je pokušalo, lako odustaje), često gubi stvari, zaboravno je. U školi djeca zbog smetnja u usklađivanju vidnih podražaja s psihomotoričkim aktivnostima može imati teškoća u prepisivanju s ploče, pisanju diktata, učenju računskih pojmova. U globalu zbog navedenih teškoća, dijete može postizati niže rezultate nego što su njegove stvarne mogućnosti. Zbog navedenog je posebno važno prepoznati djecu koja su dominantno nepažljiva, odnosno kod kojih nije toliko jasno izražena impulzivnost i hiperaktivnost (što se lakše uočava).
Impulzivnost je vidljiva u naglim i nepromišljenim ponašanjima, kada djeca ne predviđaju posljedice svojeg ponašanja, ili jednostavno ne pronalaze alternativne i prihvatljivije načine rješavanja određenih problema. Tako dijete ne može npr. čekati red, odgovara prije nego je do kraja poslušalo pitanje, često prekida druge, može imati ispade bijesa, iskazivati potrebu za dominacijom među vršnjacima i sl.
Hiperaktivnost je vidljiva u izraženoj motoričkoj aktivnosti, nemiru, pa se djeca čine kao da su stalno u pokretu. Možemo ih vidjeti kako se igraju rukama, migolje na stolici, puno pričaju, u školi se ustaju sa stolice, šetaju po razredu. Isto tako, kod hiperaktivne se djece ponekad vidi i nedistanciranost, nekritičko prilaženje nepoznatim ljudima, odnosno ne pokazuju toliko anksioznost zbog odvajanja.

 

U dijagnostičkim sustavima razlikujemo tri tipa ovog poremećaja:
1. Dominatno nepažljiv tip – dijete ima prvenstveno problema u zadržavanju pažnje, završavanju zadataka, neorganizirano je i distraktibilno. Navedeno stvara djetetu posebno probleme u obavljanju školskih zadataka.
2. Dominantno hiperaktivno-impulzivni tip – dijete pokazuje ometajuća ponašanja, stoga teškoće osim u školskoj sredini ima i s vršnjacima i u obiteljskom okruženju.
3. Kombinirani tip – obuhvaća i teškoće s pažnjom i hiperaktivnost te impulzivnost.
Kako bi se dijagnosticirao ADHD/ADD simptomi se moraju javiti prije 7. godine života djeteta, te moraju trajati barem 6 mjeseci.
Roditelj će ovakvo dijete opisati kao teško, zahtjevno. Ova djeca imaju također vrlo često i teškoća s vršnjacima, uspostavljanjem i održavanjem prijateljstava.
Od koristi im u tome smislu može biti sudjelovanje u grupama za razvijanje socijalnih vještina.

 

Neki savjeti za roditelje:

 

  • Usmjerite se na pozitivna ponašanja djeteta – do promjena u ponašanju ćete prije doći ako pronalazite sve ono što je pozitivno i to nagrađujete (neposrednom pohvalom, ohrabrenjem, smiješkom, zagrljajem), nego ako dijete samo kažnjavate za ponašanja koja želite u budućnosti izbjeći (možete upasti u zamku da je dijete gotovo stalno u nekoj kazni).
  • Potaknite dijete da razvija pozitivnu sliku o sebi – dijete koje često ima negativne povratne informacije iz okoline može početi o sebi razmišljati u negativnim terminima ("Ja sam glup, zločest, nesposoban….") što će ga zapravo još više onemogućavati da napravi pozitivne promjene. Jačajte jače strane svoga djeteta, pronađite područje koje mu leži i omogućite mu da se u tom pravcu razvija, kako bi na taj način razvijalo svoje samopoštovanje i samopouzdanje te imalo pozitivne posljedice za uložen trud.
  • Osigurajte djetetu jasnoću, strukturu – vaše će se dijete bolje snaći u strukturiranoj, jasnoj okolini koja će mu pomoći da se i samo "iznutra" organizira. Postepeno, prepuštajte djetetu sve više odgovornosti u svakodnevnoj organizaciji njegovih zadataka (npr. školski zadaci), te ga za to primjereno pohvalite.
  • Jasno komunicirajte – budite konkretni, i jasni. Oba roditelja trebaju djetetu pružati jednake povratne informacije o određenim djetetovim ponašanjima. Dvostruke i nedosljedne poruke zbunjuju djecu, a posebno nisu od koristi djeci s ovakvim teškoćama.
  • Brinite se o sebi – roditeljstvo djeteta s deficitom pažnje i hiperaktivnošću može biti iznimno iscrpljujuće. Ne zanemarite sebe i svoju potrebu za odmorom (tjelesnim i psihičkim). Potražite podršku bliskih vam ljudi kako bi vam navedeno bilo lakše.
Upiti za radionice!
+385 98 987 1074
Povežimo se

Želim primati obavijesti