Psihoedukativna radionica o granicama, sukobu i suradnji
Iako je ideja da je batina izašla iz raja, danas kod mnogih roditelja napuštena, mnogim roditeljima ostaje pitanje na koji način usmjeravati ponašanje djeteta bez korištenja fizičke kazne. Zbog navedenog se događa da u nedostatku napuštenog načina prenošenja poruka djetetu o prikladnosti određenog ponašanja, granice u obitelji ostaju nedefinirane, propusne, promjenjive. Kao i u mnogim pitanjima, i ovdje, nije dovoljno samo reći što ne treba, što je štetno, već je potrebno naći druge načine koji će zamijeniti stare, napuštene kako bi se postigla željena promjena.
Poznato je da je u prvim godinama života jedna od važnih djetetovih potreba potreba za osjećajem sigurnosti, pripadanja, ali istovremeno i potreba za istraživanjem, isprobavanjem novoga. Na koji način kroz svakodnevnu komunikaciju možemo kao roditelji zadovoljiti obje ove djetetove potrebe? Kako uspostaviti suradnju bez podmićivanja? Kako postaviti jasne granice bez narušavanja djetetove potrebe za slobodom? Kako unaprijediti obiteljsku komunikaciju s ciljem zadovoljavanja potreba svih članova obitelji, "malih" i "velikih"?
Na ova ćemo pitanja zajednički odgovoriti kroz primjere, vježbe, raspravu.
Radionica traje 4 skolska sata, a prijave se primaju putem prijavnice.
Psihoedukativne radionice
Iako je ideja da je batina izašla iz raja, danas kod mnogih roditelja napuštena, mnogim roditeljima ostaje pitanje na koji način usmjeravati ponašanje djeteta bez korištenja fizičke kazne.
U nedostatku napuštenog načina prenošenja poruka djetetu o prikladnosti određenog ponašanja, granice u obitelji ostaju nedefinirane, propusne, promjenjive. Kao i u mnogim pitanjima, i ovdje, nije dovoljno samo reći što ne treba, što je štetno, već je potrebno naći druge načine koji će zamijeniti stare, napuštene kako bi se postigla željena promjena.
Mnogi savjeti roditeljima govore o usmjeravanju djetetovog ponašanja, ali pri tome se nedovoljno stavlja naglasak na emocionalna stanja djeteta.
Svako ponašanje je određena komunikacija, i u podlozi ima neku potrebu i emocionalni doživljaj. Kako bi se bolje razumjeli, potrebno je progledati što se krije iza određenog ponašanja, razumjeti emocionalnu podlogu, biti empatičan kako bi se s razine razuma i logike mogli spustiti na razinu doživljaja emocija. Emocionalnim vođenjem djeteta pomažemo regulaciji djetetova ponašanja regulacijom emocionalnih stanja, dugoročno podržavamo razvoj emocionalne inteligencije djeteta, razvijamo čvrst i emocionalno stabilan odnos s djetetom.
Temperament u velikoj mjeri određuje način na koji pristupamo i reagiramo na podražaje u svojoj okolini. To je naš osobni stil koji nas prati od rođenja.
Temperament nije sam po sebi dobar niti loš, već je bitna međusobna usklađenost naših temperamenata i okolinskih zahtjeva. Upravo iz ovih razlika u temperamentima roditelja i djece, te okolinskih zahtjeva prema djetetu koji moguće nisu usklađeni s djetetovim temperamentom može dolaziti do svakodnevnih teškoća u obiteljskim interakcijama.
Glavni problemi s kojima se parovi susreću vezani su uz temeljni gubitak sigurne emocionalne povezanosti te ponavljajući uzorak negativnih interakcija koje potiču i odražavaju ovaj gubitak.
U potrazi za bliskošću, želji za rješavanjem konflikata, ponašanja su često zasjenjena kritikama, ljutnjom, ili pak izoliranjem, hladnoćom. Takve interakcije samo pogoršavaju već narušeno povjerenje i dodatno aktiviraju partnerovu ranjivost. Emocionalno fokusirana terapija pomaže u razumijevanju i kontroliranju ovog neugodnog plesa kojeg par zajedno kreira, kako bi novi ples odražavao ritam ljubavi, suosjećanja, povezanosti.