U posljednje vrijeme sve češće se govori i stavlja naglasak na mentalno zdravlje, izrazito važan i do nedavno često zanemarivani aspekt našeg funkcioniranja. U potrazi za podrškom na području očuvanja mentalnog zdravlja tako nailazimo na različite stručnjake kojima je to područje rada i koji nam mogu biti od pomoći.
Kako odabrati čiju pomoć potražiti? Tko se bavi kojim aspektom mentalnog zdravlja? S kojim različitim alatima, znanjima i vještinama su nam različiti stručnjaci na raspolaganju?
Psihijatar je liječnik, medicinskog obrazovanja, koji je specijalizirao psihijatriju. Bavi se dijagnosticiranjem i liječenjem mentalnih bolesti (kao što su depresija, shizofrenija, bipolarni poremećaj), i kao liječnik jedini može propisivati lijekove i upućivati na laboratorijske pretrage. Rad psihijatra reguliran je Zakonom o liječništvu i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, kroz Hrvatsku liječničku komoru.
Psiholog je stručnjak koji se bavi istraživanjem ponašanja, emocija, kognitivnih aspekata ljudskog funkcioniranja.U fokusu su komunikacija, donošenje odluka, motivacija i emocije koje su često u podlozi ljudskog djelovanja. Psiholog može provoditi psihološka testiranja (testovi inteligencije, testovi osobnosti, profesionalna orijentacija) i pružati psihološko savjetovanje, raditi na širenju spoznaja iz psihologije u sklopu psihoedukacije. Pristup psihologa temelji se na znanstvenim podacima i metodama prikupljanja informacija o funkcioniranju čovjeka, koje koristi za određivanje daljnjeg terapijskog rada.
Rad psihologa reguliran je Zakonom o psihološkoj djelatnosti kroz obavezno članstvo u Hrvatskoj psihološkoj komori.
Psihoterapeut je stručnjak koji kroz razgovor pomaže ljudima prevladati traumatska iskustva, dublje emocionalne probleme, probleme u odnosima i na taj način potaknuti dubinske promjene u funkcioniranju osobe. Psihijatar, psiholog i stručnjak iz područja drugih humanističkih znanosti može biti i psihoterapeut, ako je završio dodatnu višegodišnju edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca. Rad psihoterapeuta reguliran je Zakonom o djelatnosti psihoterapije, koji radi jasnu razliku između psihoterapeuta i savjetodavnog terapeuta. Iako obje djelatnosti koriste razgovor kao glavni alat u svom radu, značajna je razlika u njihovom prethodnom obrazovanju, a samim time i ovlastima koje imaju u radu s klijentima. Tako je psihoterapeut osoba koja je prije psihoterapijske edukacije morala završiti određeni fakultet iz područja humanističkih, biomedicinskih znanosti (medicina, psihologija, edukacijska rehabilitacija, pedagogija, logopedija ili socijalna pedagogija), dok je savjetodavni terapeut prethodno obrazovanje mogao steći na bilo kojem diplomskom studiju uz obaveznu edukaciju iz propedeutike psihoterapije (određene teme iz anatomije, psihologije, psihijatrije). Zbog temeljnih razlika u obrazovanju, psihoterapeutu je u fokusu rad na iscjeljivanju dubljih psihičkih problema, dok je savjetodavnom terapeutu rad usmjeren na pomoć kod trenutnih životnih kriza (stres, donošenje odluka, rad na samopouzdanju i sl.)
Kod brige o mentalnom zdravlju prisutan je i koncept životnog ili poslovnog trenera, koji nije zakonski reguliran i prema tome trenerom se može nazvati bilo tko, neovisno o prethodnom obrazovanju. Budući da ne postoji zakon o toj vrsti djelatnosti, niti tijelo zaduženo za kontrolu, poprilično je teško razlikovati educiranog od samoprozvanog trenera. U načelu, trener radi isključivo sa zdravim pojedincima i orijentiran je na budućnost, ostvarivanje specifičnih ciljeva i povećanje produktivnosti.
Iznimno je važno za svakoga procijeniti i voditi računa ako su prisutne određene smetnje na području psihološkog funkcioniranja ne uključivati se u rad s osobama koje nemaju za to stručne kvalifikacije i zakonom reguliranu djelatnost, zbog potencijalnog štetnog učinka na ionako narušeno funkcioniranje.
Za kraj, važno je naglasiti da kada razmišljamo i osjećamo potrebu za podrškom u radu na našem mentalnom zdravlju imamo ne samo pravo nego i obavezu prema sebi informirati se o pojedinom stručnjaku, saznati više o vrsti i razini obrazovanja koju je stekao, posjeduje li važeću licencu relevantne komore ili udruženja kako bi svatko za sebe donio informiranu odluku.