Koliko puta ste već čuli, "Prve tri su najvažnije?".

Ta rečenica ima još veću težinu za djecu kod koje postoje određene razvojne teškoće. Naime, rano je djetinjstvo najkritičnije razdoblje u životu, a rane su godine od iznimne važnosti jer se u ovom razdoblju stvaraju temelji za sav budući razvoj.

Mnoga znanstvena istraživanja pokazuju da je stimulacija u prve tri djetetove godine života od iznimne važnosti za njegov kasniji razvoj. Dakle, uredan rani razvoj djeteta je osnova za budući zdrav život odrasle osobe. Stoga je i pravovremena razvojna podrška djeci s teškoćama u razvoju, odnosno djeci kod kojih postoji određena sumnja na razvojno kašnjenje ključna.

Zašto?
Jednostavno zato što su sva odlučna pitanja već odlučena izborom okvira u kojima su postavljena i izborom pravila o tome kako povezati ono što zovemo «pitanjem» i ono što smatramo «odgovorom». U nekim slučajevima proces dolaženja do odgovora može ići brzo, u  nekim slučajevima može trajati dugi, dugi vremenski period, no naposlijetku ćemo, nakon slijeda logičkih koraka, doći do neodbacivog odgovora: definitivnog «da» ili definitivnog «ne».

 

Kada djeca krenu u vrtić ili jaslice to je često u njihovim životima prvo veće odvajanje od roditelja, ali i susret s većim brojem nepoznatih osoba što od njih zahtjeva prilagodbu na novu situaciju. Većina djece se uspješno tome prilagodi. No, u periodu prilagodbe često se zna dogoditi da djeca pokažu neke reakcije na novu situaciju kao što je npr. promjena u hranjenju/spavanju, agresivnost, povlačenje, ili neka ponašanja regresije (vraćanje nekih ponašanja koje je dijete već preraslo poput traženja dude, mokrenje u krevet, sisanje prsta i slično). Ova ponašanja nestaju kako se dijete uspješno uspijeva prilagoditi novoj situaciji.  

Adaptacija ne završava onda kada prestane plač ili prethodno spomenuta ponašanja već onda kada se dijete u vrtiću snalazi, komunicira, jasno izražava svoje osjećaje.

Kakav ste roditelj? Smatrate li se strogim, ili se bojite vlastite popustljivosti? Smatrate li da treba djecu slušati, ili da ona trebaju slušati vas? Koliko i koje odluke treba prepustiti djeci? Koliko često grlite, hvalite svoje dijete?