Misliti o tuđim mislima veoma je zahtjevan kognitivni posao. Manja djeca zbog još potrebnog sazrijevanja određenih sposobnosti (jezika, pozornosti, izvršnih funkcija) nemaju razvijenu ovu vještinu. Neka djeca sa specifičnim razvojnim teškoćama (npr. autizam) i u starijoj dobi imaju problema s ovako složenim zadacima. Naime fizički nam je svijet svima dostupan putem naših osjetila, no o mentalnom svijetu u koji smo kroz interakcije s drugim ljudima svakodnevno uronjeni nije tako lako dostupan, opipljiv.
Bebe su od rođenja usmjerene na ljude, pa im npr. oni privlače više pažnje nego stvari, oko prve godine počinju zajednički s drugima usmjeravati pažnju na iste stvari (razvoj združene pažnje), što je vidljivo kroz pokaznu gestu (pokazivanje prstom prema predmetu kako bi usmjerili pažnju drugoga na nešto što žele), no razvoj socijalne kognicije tada tek započinje. Istraživanja su pokazala da prije nego djeca mogu razumjeti tuđe misli, mogu razumjeti tuđe želje, odnosno to je za njih jednostavniji zadatak kojeg uspješno mogu rješiti već oko 18 mjeseci. To znači da dijete može prije razumijeti da će netko npr. radije odabrati mrkvu nego čokoladu, iako će ono samo radije odabrati čokoladu, nego što mogu razumijeti da netko misli da je neka stvar na nekom drugom mjestu. U svakom slučaju, u dobi između 3 i 4 godine djeca postaju polako sve više sposobna razumijeti tuđe misli, što im otvara još jedna vrata mentalnog svijeta kojim su okružena.
Kako ispitati ima li moje dijete razvijenu teoriju uma?
Jedan od često korištenih zadataka je test krivog vjerovanja. Možete ga izvesti na sljedeći način. Oba roditelja i dijete zajedno spreme neki predmet na određeno mjesto. Jedan roditelj izađe iz prostorije. Preostali roditelj kaže djetetu: sada ćemo premjestiti X na drugo mjesto, i to učini dok dijete gleda. Kada se drugi roditelj vrati, pita se dijete: „Što on/ona misli gdje je X?“ Mlađa djeca će odgovoriti u skladu sa svojim vjerovanjem – da je predmet na novom mjestu, a ona koja imaju razvijenu teoriju uma će odgovoriti da osoba misli da je X na starom mjestu.
Kako podržati razvoj ove sposobnosti kod djece?
Koristite izraze koji opisuju tuđa mentalna stanja – istraživanja su pokazala da djeca čiji roditelji više koriste opise tuđih mentalnih i emocionalnih stanja u svojoj svakodnevici brže razvijau sposobnost razmišljanja o tuđim željama i mislima (Koristite rečenice i pitanja poput: "Vidi kako je tužan!"; "Što misliš kako se on sada osjeća?"; "Što je on mislio kada je to napravio?"; "Što misliš da on želi?" i sl.)
Igrajte se pretvaranja, glumite – stavljanje u različite uloge, pretvaranje da ste nešto što niste igra je koja potiče razvoj simboličkog mišljenja, te razumijevanje tuđih namjera, želja jer kroz ovakvu igru djeca na zabavan način vježbaju kako je to „biti u tuđim cipelama“, što im omogućava kasnije bolje razumijevanje drugih ljudi. Mašti i zamišljanju može pomoći i da koristite predmete za sasvim drugu namjenu – npr. kockice postaju keksići i sl. Istovremeno ovakva igra razvija i empatiju djece odnosno suosjećanje i razumijevanje tuđih osjećaja, a ne samo misli i želja.
Manje gledajte televiziju – djeca koja manje gledaju televiziju bolje razumiju tuđe umove. Ako dijete gleda neke dječje programe, nastojite gledati zajedno i istovremeno komentirati ono što se događa, ili povremeno postaviti djetetu pitanje o onome što gleda kako bi gledanje bila i djelomično socijalna aktivnost. Jednostavno što je dijete više u socijalnoj interakciji (a gledanje televizije i slično to nije), ima više prilike vježbati u svakodnevnim situacijama ovu sposobnost.
Imaginarni prijatelj – neki se roditelji prepadnu ako dijete počinje u igri pokazivati kao da se igra s nekim koga stvarno tamo nema. No, ova sposobnost govori o socijalnom i kognitivnom napretku djeteta te su djeca koja se ovako igraju vještija u razumijevanju tuđih misli, želja i osjećaja.