Temperament u velikoj mjeri određuje način na koji pristupamo i reagiramo na podražaje u svojoj okolini. To je naš osobni stil koji nas prati od rođenja. Tako se već bebe međusobno razlikuju prema tome koliko se lako prilagođavaju promjenama u svojoj okolini, koliko su aktivne, kako reagiraju na stres, kako uspostavljaju rutine. Općenito se temperamentom može objasniti brzina izmjene emocionalnih stanja, način izražavanja emocija te opće raspoloženje koje prevladava kod pojedinog čovjeka. On je u velikoj mjeri ovisan o biološkim, genetskim čimbenicima, pa tako jednojajčani blizanci, čak i ako su odgajani odvojeno, tj. ako su odrastali u različitim okolinskim uvjetima, često pokazuju sličan temperament. Istraživanja pokazuju da postoji umjeren utjecaj nasljeđivanja na temperament s tim da se jačina tog utjecaja smanjuje s godinama, odnosno manja je kod odraslih nego kod djece.
Hoćemo li neko dijete opisati kao „težeg“ ili „lakšeg“ temperamenta, ne bi trebalo ovisiti samo o djetetu nego i o njegovoj okolini koja može biti više ili manje usklađena s njegovim potrebama. Opisivanjem djeteta kao „teškog“ roditelji mogu upasti u zamku samoispunjavajućeg proročanstva, koje podrazumijeva povećanu vjerojatnost iskazivanja određenih ponašanja kod djeteta zbog roditeljskih očekivanja da se ona pojave, odnosno zbog roditeljskih postupaka koji će tada i s većom vjerojatnošću voditi prema pojavi „težih“ ponašanja kod djeteta. Naime, naša očekivanja mogu oblikovati konačne ishode jer se i sami ponašamo u skladu sa svojim očekivanjima, a time zapravo potičemo da se ona ispune. Sami ispunjavamo vlastito proročanstvo.
Korisno je voditi računa o djetetovoj individualnosti, ali i o usklađenosti zahtjeva okoline s djetetovim karakteristikama te nastojati ne upadati u zamku pretjeranog identificiranja djeteta s određenom kategorijom jer nam takvo svrstavanje daje uvijek istu početnu točku gledanja na djetetovo ponašanje. Djeca nasljeđuju biološke osnove koje ih usmjeravaju prema određenom temperamentu, no kroz iskustva moguće je da dođe i do određenih promjena. Tako na primjer djeca koju njihova biološka podloga usmjerava da budu inhibiranija i strašljivija, kroz iskustvo mogu naučiti kako u određenoj mjeri umanjiti strašljivost i zakočenost. Svemu ovome doprinosi dakako i temperament roditelja koji se može više ili manje slagati s djetetovim temperamentom.
Upravo iz ovih razlika u temperamentima roditelja i djece, te okolinskih zahtjeva prema djetetu koji moguće nisu usklađeni s djetetovim temperamentom može dolaziti do svakodnevnih teškoća u obiteljskim interakcijama.
Tijekom trosatne radionice kroz vježbu, primjere i raspravu odgovorit ćemo na pitanja poput:
- Kakvog je temperamenta vaše dijete? A kakvog ste vi?
- Kolika je vaša usklađenost?
- Koji su primjereni okolinski zahjevi ovisno o temperamentu vašeg djeteta?
- Na koji način prevladavati pojedine teškoće u svakodnevici, te primjereno poticati dijete ovisno o njegovu temperamentu?
- Kako unaprijediti međusobnu usklađenost?
- Kojim promjenama mogu bolje podržati razvoj svog djeteta?